Nemir

Pa ipak se živi.Još samo katkad biva da me
prevlada bol, pa se savijam kao crv na zemlji i
pritišćem lice u šuškavu, hladnu travu i izgovaram
u crnu žednu zemlju riječi koje nemam kome da kažem.

Još samo katkad grešno žudim smrt i žalim se
nevidljivome Bogu,što sam udaren nepodnošljivim prokletstvom, da najbolje misli i najljepša osjećanja prosipam
neviđeno i zaludno kao pelud na kamen
iskre u tamu, jauk u vjetar.

ivo andrić



Stock


i just cant trace the apple