Pa ipak se ivi.Jo samo katkad biva da me
prevlada bol, pa se savijam kao crv na zemlji i
pritićem lice u ukavu, hladnu travu i izgovaram
u crnu ednu zemlju riječi koje nemam kome da kaem.
Jo samo katkad greno udim smrt i alim se
nevidljivome Bogu,to sam udaren nepodnoljivim prokletstvom, da najbolje misli i najljepa osjećanja prosipam
neviđeno i zaludno kao pelud na kamen
iskre u tamu, jauk u vjetar.
ivo andrić
Stock


i just cant trace the apple
Your amazing work have been featured here